MARIJINE BILJKE -Mario Crvenka

UVOD

To nije utvara i sablast nije,
nego sreće oblik
u srcu mi okićen lik,
oko glave mu se vijenac
zvjezdan vije. 

Usta blagim osmijehom
griju zaleđenost moju
udahnjujuć mi nježnost svoju,
ispunjujući dušu utjehom 

Marijo - majko i ženo
budi mi gnijezdo savijeno!

xxx

No, o ženi bez koje Bog nije htio postati čovjekom govori se vrlo malo, kao da je uvijek željela biti u njegovoj sjeni. Njezin publicyti oprječan je onomu Bogočovjeka: što ga ljudi više traže, time on sve više postaje središtem pozornosti i nositeljem nade, a ona sve više nestaje i povlači se u neznatnost i beznačajnost. Ona je samozatajno za vrijeme njegova naučavanja primala riječi kojima je on, njezin sin, uzvisujući kraljevstvo iznad odnosa rodbinskih veza, proglasio blaženima one koji slušaju i čuvaju Božju riječ (Mk 3, 35; Lk 11, 27. 28).

Marija stoga nije mogla nikako nestati u zaboravu. Štoviše, oni za koje je oduvijek bila uzorom i poticateljicom na tišinu i služenje, nisu je mogli zaboraviti niti će to oni ikada moći, jer iza nje ostaje nesaglediv trag u povijesti spasenja, kako i sam Drugi vatikanski sabor naglašava: Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i s njim trpjela dok je na križu umirao, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu - poslušnošću, vjerom, ufanjem, žarkom ljubavlju i željom da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (Lumen Gentium - Svjetlo naroda, Dogmatska konstitucija o Crkvi 61).

Marija je savršena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji šalje Sina svoga da spasi i proslavi sve što je stvoreno, da Duhom Svetim svemu daje smisao. Stoga možemo moliti s Marijom i moliti se njoj. Crkvena i privatna molitva su nošene Marijinom molitvom. Tako nije čudno da je naš hrvatski narod koji ju je izabrao za Kraljicu, kako se pjeva u crkvenoj pjesmi „Zdravo Djevo“ – Rajska Djevo Kraljice Hrvata, Marijinim imenom nazvao mnoge biljke.

Najljepše što je Stvoritelj podijelio ljudskom rodu jest priroda, čovjekov okoliš, koji, a to bih rado naglasio, trebamo ljubiti i štititi, jer smo mi dio njega, jer se u toj živoj prirodi u svim njezinim ljepotama na najdojmljiviji način očituje Božja širokogrudnost. S čovjekom i njegovim okolišem Bog je ukrasio naš plavi planet.

Stoga i nije čudno što naš narod, koji je na poseban način povezan s okolišem, Marijinim imenom naziva ne samo biljke, nego i životinje i minerale. Nazivajući u ovom slučaju biljke njezinim imenom, žele upozoriti na nju, kao najveći putokaz na našem putu s Kristom prema Ocu. Moja vjera koja nezamislivo spaja nastajanje i svemira i života uvlači me u Krista, pleromu, koja spaja srodnost stvorenja, biološko oblikovanje ljudskoga djelovanja, biokemijske osnove duha i svijesti kao nepregledivu spoznaju u dubini moga biti-stvorenim. Mene ispunjava vjera da sve stvoreno kroči prema Duhu, da se Duh ostvaruje u osobi, u čovjeku, a da je najveća osobnost Krist Isus - univerzalni Krist. U njemu je punina života, sva punina ljubavi očeve. On je pleroma.

Neka nas čitanje ove knjižice još više približi Majci Gospodinovoj.