ROCK GLAZBA I SOTONIZAM - Anto Bobaš

Kada se prvi puta počelo govoriti o "sotonskoj glazbi"? Bilo je to, dakako, opet u Americi, u prošlom stoljeću, kada se počeo svirati "blues", što dolazi od dva načina američkog izgovora: "To Feel Blue" i "To Have The Blue Devils". I jedno i drugo ime odnosi se na stanje duha obojenih osoba. Bile su to godine kada su crnci bili još uvijek smatrani manje vrijednim od bijelaca. Danju su radili ponižavajuće i najprljavije poslove, a noću bi se sastajali po barovima ili bordelima, pjevajući svoje pjesme.

Blues se, dakle, kao glazba počeo najprije svirati "u mraku". Zbog toga razloga odmah su ga i poistovjetili s "đavolskom glazbom", iako ova vrsta glazbenog izražaja nije izazvala nekakve velike protestne reakcije. Zašto? Zato što se blues smatrao ekskluzivnim fenomenom obojenih ambijenata, čime nije "stvarao" nikakvu opasnost za bijelce. Ali, prvi su se problemi počeli javljati 50-ih godina ovoga (20. st.) stoljeća, dakako, opet u Americi, u vrijeme dubokih kulturnih i socijalnih promjena, kada mladi još nisu imali izgrađenu nikakvu glazbenu kulturu.

Prije svega bilo je to vrijeme kada su mladi Amerikanci počeli pokazivati nepodnošljivost prema svijetu odraslih, koji im se činio dosadan i zaostao. Na zapovijedi roditelja odgovarali su odlučnim "ne", sanjajući život slobodan od svih prisila i nametanja odozgor. Bilo je to vrijeme briljantina u kosi, vrijeme blue-jeansa i kožnih prsluka. U takvoj buntovničkoj atmosferi rađa se jedna nova vrst glazbenog izražaja - nastaje rock'n'roll. Od samih početaka bio je dakle rock'n'roll nešto drukčije, nešto novo, ono što u čovjeku izaziva pokret, što ga poziva na ples. Zbog takve neobičnosti nije ni bilo teško da upravo on postane predvodnikom prave revolucije.

"Jedno od najjezgrovitijih tumačenja 'nastanka i podrijetla rock'n'rolla' dano je u domišljatom aforizmu koji je tvrdio da je blues dobio dijete kojem su nadjenuli ime rock'n'roll. Ako je krvna veza između rocka i bluesa uistinu tako bliska, onda se mora naznačiti i razlika koja ukazuje da je roditelj svoj vijek proživio u seoskoj sredini, a da se dijete, ako ne začelo, a ono barem rodilo u metežu gradskih ulica. Naraciju bluesa obiIježavala je jednostavna iskrenost do patetične ispovijedi, bujanje njegovih emocija često je prelazilo u naricaljku, dok je rock'n'roll, kao čedo gradskih pločnika, ponudio retoričku opuštenost gradskog izraza; namjesto dubokih emocija došla je potpuna neutralnost stava i buntovništvo bez jasno artikuliranog razloga. Kao da je dijete izgubilo genetske osobine svojih predaka."

Slično bluesu, i rock'n'roll je od samih početaka počeo biti osuđivan kao đavolska glazba, Što je i išlo na ruku starom narodnom vjerovanju prema kojemu đavao i jest pronalazač glazbe."

Odlomak iz knjige