ČOVJEK, BRAK I OBITELJ - Tomislav Ivančić

Sve čovjeku raspoložive sposobnosti nedostatne su da izreknu stvarnost čovjeka. Jedina mogućnost za njegovu produbljenu spoznaju jest objava, a to znači Božja riječ darovana u Svetom pismu i Tradiciji. Informacije objave kažu da je čovjek stvoren na sliku Božju. Promatrajući čovjeka, visimo naslikanog Stvoritelja. Bog ga je stvorio da bi bio sposoban vladati svime što je stvoreno. Tijelo mu načinio od zemlje, a onda u njega udahnuo duh života. Zato čovjek u sebi nosi sve stvorenje, biološko i materijalno, no njega oživljava nestvoreni duh života i njega čini velikim sličnost Bogu. Zato mu nije strano proučavanje materije, jednako mu je blisko istraživanje biljnog i životinjskog svijeta, a u sebi je duhovan poput anđela. No, on se potpuno razlikuje od anđela, životinja, materije, jer je on duša i tijelo, a njegova duša je duhovna ili besmrtna duša. Tako cjelovit i kao slika Božja, on je miljenik Božji.

No čovjekovo dostojanstvo i neistraživost je i u tome što je on stvoren kao muško i žensko, i time sposoban iz sebe rađati nove ljude. Sveto pismo nas izvještava da čovjek nije ni samo muškarac ni samo žena, nego oboje. Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko i nazvao ih čovjek a ne ljudi. I u tome je čovjek Božja slika. Bog je jedan ali u tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti. Tako i čovjek, jedan a u tri osobe, muž, žena i dijete. Muškarac i žena imaju različite sposobnosti, stoga ne mogu jedno bez drugoga. Tako se može reći da je čovjek nekako brak.

No čovjek je i obitelj. Naime, otac, majka i dijete tvore obitelj. Zato možemo reći da su otac, majka i dijete u djetetu jedna osoba. Dijete naime nosi naslijeđenost gena oca i majke a opet je genetski samostalno, ima svoj neotuđivi identitet. Čovjek može doći na svijet samo preko oca i majke. On je nekako u ocu i majci i oni su na neki način u njemu.

Ova knjižica želi pomoći da svaki od nas kao i naš brak i obitelj, budu dostojanstveni i zdravi. Čovjek, brak i obitelj su temelji društva i sigurna vrata u bolju budućnost. U njima prepoznajemo sliku Božju i u Bogu prepoznajemo uzorak čovjeka.

Zahvalan sam izdavačima i svima koji će u knjizi naći oslonac za osmišljen vlastiti život te snagu za zdravo življenje braka i obitelji. Tako će uvijek moći slaviti pobjedu nad zavođenjima i devijacijama u moralu i etičnosti, te snagu za ustrajan i uspješan život unatoč patnjama.

Autor

U Zagrebu, 

na spomendan sv. Hilarija 2015

xxx

Sigurna vrata

Knjiga prof. dr. Tomislava Ivančića »Čovjek, brak i obitelj« podijeljena je u tri cjeline. U prvoj cjelini naslovljenoj »Čovjek« autor pojašnjava kako čovjek ne može sam sebe spasiti i samo sebe održati, da su ljudi ovisni jedni o drugima, te poučava kako ispravno ljubiti i kako se prepustiti onomu koga se ljubi - Bogu, ljudima, majci, partneru i životu. Pojašnjava zatim kako biti ispravno kritičan, što je duhovan život čovjeka, vjeronauk od neprijateljstva do oduševljenja, čovjekov križni put, odluke u životu u kojima bi trebala nužna biti čovjekova oslonjenost na Boga, kako se boriti i pobijediti, i stvaralački raditi.

U drugom dijelu naslovljenom »Brak« autor pojašnjava temeljne zakone prirode, upozorava na posljedice bračnih brodoloma, potrebe suvremenoga braka te kako do slobode nakon pobačaja. Govoreći u trećem dijelu o obitelji, upozorava na vapaj djece za ljubavlju i razgovorom, na srce koje stalno zove, zatim pojašnjava kako se roditelje trebaju ponašati prema depresivnoj djeci, prema mladima koji su žedni ljubavi, progovara o uzrocima bijesa u djece te kako se odlučiti za dobro, za Isusa koji je prava slika Božja.

»Čovjek je čudesno biće, samom sebi neistraživ, spoznajama sam sebi neizreciv te od početka do danas ostao je nedokučiva tajna. Oduvijek se pita tko je. Zaista, tko je čovjek?«, navodi autor u predgovoru svoje knjige. Svjestan da su čovjek, brak i obitelj temelji društva i sigurna vrata u bolju budućnost, u kojima se prepoznaje slika Božja i u Bogu prepoznaje uzorak čovjeka, autor svojim promišljanjima želi pomoći da svaki čovjek, brak i obitelj budu dostojanstveni i zdravi.

B. Lukačević

glas-koncila.hr